Ubistvo Nizame Hećimović u Gradačcu u ljeto 2023. godine i danas ostaje jedna od najbolnijih opomena koliko nefunkcionalan sistem zaštite žrtava može koštati života. Iako je žrtva više puta prijavljivala nasilje i prijetnje od strane Nermina Sulejmanovića, institucije – uključujući MUP Tuzlanskog kantona i lokalnu policijsku upravu – nisu poduzele adekvatne korake.
Nizamina tragedija nije bila iznenadna, već predvidiva – što čini propuste institucija još ozbiljnijim. Posebno zabrinjava činjenica da su izostali konkretni odgovori lokalnih struktura, a posebno MUP-a TK, koji su imali ovlasti i dužnost da djeluju proaktivno.
Lokalni kontekst: Koordinaciono tijelo koje je ugašeno
Nakon ubistva, u Gradačcu je bilo formirano lokalno koordinaciono tijelo za sigurnost građana, koje je činilo više institucija – policija, centar za socijalni rad, obrazovne ustanove, zdravstveni sektor, mjesne zajednice i druge službe. Njegov zadatak bio je da koordinira razmjenu informacija i hitne intervencije, posebno u slučajevima porodičnog i rodno zasnovanog nasilja.
Takva koordinacija je bila ključna jer nasilje nad ženama gotovo nikada nije izolovan incident – ono se odvija u fazama, eskalira, i zahtijeva brz odgovor više institucija istovremeno. No, ovo tijelo je ubrzo nakon poslednjih lokalnih izbora prestalo s radom – bez jasnog obrazloženja, bez evaluacije učinka i bez pokušaja sistemskog jačanja.
Njegovo ukidanje je direktno oslabilo sposobnost lokalne zajednice da spriječi nove slučajeve nasilja. Nedostatak institucionalne saradnje znači da informacije ostaju u “fiokama” pojedinačnih institucija, bez razmjene, bez zajedničkog djelovanja, i bez osjećaja hitnosti. Takvo stanje pogoduje počiniocima, a žrtve ostavlja bez zaštite.
Novi Krivični zakon i značaj za Gradačac
Jučerašnjim stupanjem na snagu izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH, femicid je konačno prepoznat kao posebno teško krivično djelo. Time se femicid više ne može tretirati kao “obično” ubistvo, već se uzimaju u obzir specifične okolnosti – zlostavljanje, rodna neravnopravnost, prijetnje i kontrola nad žrtvom.
Ova zakonska promjena ima potencijal da donese pravdu, ali zakoni bez lokalne provedbe ostaju mrtvo slovo na papiru. Gradačac mora hitno reaktivirati koordinaciono tijelo za sigurnost građana i institucionalizovati njegov rad. Potrebno je jasno definisati odgovornosti, uspostaviti redovnu razmjenu informacija, uvesti krizne protokole i osigurati kontinuiranu edukaciju svih aktera.
Gdje je nestao građanski aktivizam?
Nakon brutalnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, građani su spontano reagovali šokirani i ogorčeni – ne samo zbog samog čina, već i zbog sistemskih propusta koji su prethodili tragediji. Iz tog građanskog bunta nastala je neformalna grupa aktivista koja je, bar u početku, djelovala snažno i artikulisano. Održavali su proteste, tražili odgovornost institucija, zakonske promjene i veći stepen zaštite žrtava nasilja. Bilo je jasno da u društvu postoji potencijal za istinsku promjenu, vođenu odozdo.
Međutim, ono što se nakon lokalnih izbora dogodilo – ili preciznije, nije dogodilo – otvara niz pitanja. Grupa koja je nekada bila glas savjesti grada potpuno je utihnula. Nema više javnih istupa, zahtjeva, performansa, niti pritiska na vlast. Ova pasivizacija djeluje ne samo iznenađujuće, nego i nelogično, posebno jer problemi zbog kojih su se pokrenuli nisu nestali – nasilje nad ženama, inertnost institucija i politička neodgovornost i dalje su prisutni.
Opravdano se postavlja pitanje da li je ta aktivistička energija bila iskrena i dugoročna, ili je instrumentalizovana – možda za političke ciljeve ili ličnu promociju pojedinaca. Građanski aktivizam ne smije biti sezonska pojava, niti zavisiti od izbornog kalendara. Njegova snaga je upravo u dosljednosti i istrajnosti, naročito kada medijska pažnja splasne.
U tom smislu, gubitak te grupe kao aktera u javnom prostoru Gradačca nije samo nelogičan – on je i duboko razočaravajući.
Smrt Nizame Hećimović ne smije biti samo simbol sistemskog propusta – mora biti pokretač stvarnih promjena. Na lokalnom nivou, Grad Gradačac ima odgovornost da bude lider u reformi zaštite žrtava nasilja. To podrazumijeva ne samo poštivanje zakona, već aktivno i funkcionalno povezivanje svih institucija – jer samo zajednički, koordinisano i odgovorno možemo spriječiti da se ovakva tragedija ponovi
